Prvog dana mjeseca svibnja običaj je svojim najdražim draganama predvraća posuti cvijećem i mirisnim travama i usaditi pred njihova vrata na ulicama visoke grane vitih jela ukrašene raznim cvijećem, i tu izreći, pjevajući pjesme, svoje želje i ljubavne jade.

... sve ulice, kad osvanu, ugodno mirisahu od stabalja, kao šuma. I ugledavši gdje izlazi žarko sunce, svi padoše na koljena, svemogućem se višnjem vladaru skrušeno i ponizno moleći za zdravlje i napredak.

Tako je 1536. pisao Petar Zoranić u svojim Planinama.